Proces izbora novih sudija iz entiteta Federacija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine ponovo otvara pitanje političkog utjecaja na sudove i kriterija po kojima se biraju najvažniji nosioci funkcija u državi.
Nakon burnih reakcija koje je izazvalo imenovanje Marina Vukoje (bliskog HDZ-u BiH), sada se pred političke aktere, posebno stranke Trojke, postavlja novo pitanje: hoće li nakon Vukoje podržati i Ivana Matešića, čovjeka kojeg dio javnosti povezuje sa selektivnim pristupom procesuiranju ratnih zločina i sistemskim progonom pripadnika Armije RBiH?
Prema informacijama koje su već procurile u javnost, Radna grupa zadužena za ocjenjivanje kandidata za sudije već obavlja intervjue, ali se istovremeno sve glasnije govori da je proces unaprijed politički usmjeren. Umjesto stvarne stručne evaluacije kandidata, stiče se utisak da je zadatak komisije eliminisati “nepoželjne”, a otvoriti prostor za politički i interesno podobne.
U tom kontekstu posebno se izdvaja ime Ivana Matešića, aktuelnog šefa Odjela za ratne zločine. Njegovo ime godinama izaziva kontroverze u pravosudnim i boračkim krugovima, prije svega zbog percepcije da su pod njegovim nadzorom vođeni procesi koji su dominantno bili usmjereni protiv pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, dok su brojni predmeti koji se odnose na zločine nad Bošnjacima ostajali godinama bez pravosnažnog epiloga.
Dodatni teret predstavljaju i brojne disciplinske prijave koje prate Matešića. Iako svaka osoba ima pravo na presumpciju nevinosti, činjenica da kandidat za instituciju koja je vrhovni tumač Ustava ulazi u proceduru opterećen ozbiljnim kontroverzama morala bi biti alarm za one koji tvrde da zagovaraju depolitizaciju i profesionalizaciju institucija, a to se mora primijeniti i na Ustavni sud.
Upravo zbog toga ovo nije samo pitanje jednog imena, već političkog kredibiliteta Trojke. Nakon što su branili izbor Vukoje tvrdnjama da institucije trebaju “profesionalce, a ne političke etikete”, sada će morati pokazati gdje povlače granicu. Da li će ponovo podržati kandidata oko kojeg postoje ozbiljne sumnje javnosti i dijela stručne zajednice ili će konačno insistirati na transparentnom procesu i kandidatima bez političkog i profesionalnog tereta?
Jer, problem institucija u Bosni i Hercegovini nije samo u sporosti ili neefikasnosti. Problem je duboko ukorijenjeno nepovjerenje građana, posebno žrtava rata, koje raste svaki put kada se najvažnije funkcije popunjavaju kroz političke dogovore, a ne kroz nesporan profesionalni integritet.
Ako se i ovaj izbor svede na unaprijed dogovoreni politički aranžman, neće više biti dileme da je politička misija Trojke projektovana da prokrči put kojim će HDZ BiH potpuno kontrolisati i entitet FBiH, ali i cijelu državu.
Osim sumnjivih aktivnosti Matešića u mandatu koji je proveo kao šef Odjela za ratne zločine Suda BiH, jedno pitanje naročito budi zebnju. U mandatu za koji je otvorena procedura parlamentarnog odbora, odnosno radne grupe, uslijedit će neke važne presude Suda BiH protiv pripadnika Armije RBiH. Dio tih presuda, osuđujućih ili oslobađajućih, neminovno će završiti pred sudijama Ustavnog suda. I tu dolazimo do paradoksa da će tužilac iz Odjela za ratne zločine Suda BiH u ulozi sudije Ustavnog suda razmatrati te presude za ratne zločine. U ovoj državi, naročito u mandatu Trojke, nagledali smo se nakaradnih čuda, a ovo bi bilo, što rekao jedan ugostitelj, “čudo neviđeno”, ali prilično opasno.
Pritom, ne smijemo zaboraviti ni da se sve češće piše i govori da će nakon oktobarskih izbora biti pokrenuti razgovori o uređenju Bosne i Hercegovine. Ustavni sud do sada je uglavnom sprječavao secesionističke postupke koji su proizilazili iz nezadovoljstva u tim pregovorima, a sa Vukojom i Matešićem HDZ, ali i Milorad Dodik, imaju odličnu polugu moći da zaustave zaštitu Ustava i cijele države BiH.
Ono što bi moglo biti prilika da se zaustavi ovaj nesretni politički tango Trojke s HDZ-om jeste raspored snaga u Predstavničkom domu. Većina je odavno labava, pa će Trojka i HDZ morati tražiti podršku za ovaj dogovor sunovrata.
Tu će se, prije svih, Narodni evropski savez morati redefinisati za kakvu državu se zalaže i zalaže li se uopće za državu, jer podrška opisanim planovima ne ostavlja prostora špekulacijama. Naravno, aktuelna opozicija, ali i svi drugi izvan Trojke, moraju se zapitati kakve posljedice nosi eventualni izbor Matešića i jesu li spremni biti dio takve priče.
Jer, u slučaju Matešića nije samo sporna politička uloga, priča je mnogo dublja!
